PONIZNOST KOJOJ NAS JE PODUČIO PLEMENITI POSLANIK
Hvala i zahvala.
Njega je Uzvišeni odabrao i za misiju ga pripremao pa je Poslanik s.a.v.s i rekao „Odgojio me Moj Gospodar“ Onaj koga je On odgojio mora biti primjer odgojenosti u svakome pogledu a naš Poslanik je to bez sumnje bio. Bio je primjer u svakom segmentu ljudskog djelovanja, bio je vrh koji čovjek može dosegnuti.On je dosegao taj vrh na njemu je ostao i zato nam je trajni uzor.
Poniznost je suprotna oholosti i do nje se dolazi istinskom spoznajom svoga Gospodara. Upoznavanjem Stvoritelja Njegovih lijepih imena i Njegovih svojstava spoznajemo Njegovu bit i suštinu koja nas uči da VELA HAVLE VELA KUVVETE ILLA BILLAH –Nema snage i moći preko Njegove moći. Kada se to shvati istinski vjeruje onda se postiže poniznost kojoj trebamo težiti a u njoj nam je Poslanik najbolji uzor.
Naš Poslaniks.a.v.s. bio je istinski ponizan i najbolji je primjer poniznosti .
- On je Poslanik i najbolje se u njega ogledati.
- On je mogao biti ohol jer je imao najbolje resurse. Zamislimo samo kako su ga ljudi kao Poslanika doživljavali kako je samo to mogao da zloupotrijebi. Nadalje možemo li zamisliti da je on imao i stvarnu moć, bio je vladar, vojskovođa,predsjednik.
Spoznao je Stvoritelja i sebe u odnosu na Njega pa je uvidio ništavost dunjalučkog položaja, ugleda i imetka. Posvetio se istinskim vrijednostima i radio je samo za Ahiret. Ništa ga od ovog svijeta nije moglo zadiviti niti odvratiti od poniznosti prema Allahu, a također i prema ljudima.
Njegovu poniznost vidimo u njegovom stilu življenja, kao Poslanik, kao državnik, kao vladar, kao vođa izdvajao je svoje vrijeme da bi razgovarao sa nemoćnim staricama, posjećivao je bolesne, saosjećao je sa siromašnima, igrao se sa djecom, šalio se sa svojim ukućanima i razgovarao sa robovima. Samo ovakva ličnost mogla je da izgovori veličanstvene zvuče riječi: ”Ja sam samo rob, jedem kao što rob jede i sjedim kao što rob sjedi.”
Da bi sačuvao ispravan odnos naspram sebe i poimanje sebe u životima sljedbenika koji su sa njim i koji će doći upozorio je ummet na opasnost veličanja njega izvan tih ljudskih granica rekavši: ”Ne uzdižite me kao što kršćani uzdižu Isaa, sina Merjemina, ja sam Allahov rob i poslanik, i govorite za mene: ‘Allahov rob i Allahov poslanik.”’ (Buharija)
Njegov odnos prema slabijima u materijalnom smislu najbolje govori o tome šta je želio da izgradi kod svojih sljedbenika.Nije volio da se pred njim ustaje na noge, a volio je siromahe i njihovo društvo. Govorio je: ”Gospodaru moj, daj da živim sa siromasima, usmrti me kao siromaha i proživi me u društvu siromaha.” (Tirmizi)
Njegova poniznost se ogledala i u tome što je izvršavao potrebe svoje porodice, čistio je svoju obuću, ušivao odjeću, čistio kuću, muzao ovce, servirao hranu gostima, raspitivao se o stanju svojih komšija, dijelio je jahalicu na putovanju sa drugima, oblačio suknenu odjeću, jeo običnu hranu i pomagao slabe i nemoćne.Sve ovo što je Poslanik s.a.v.s. činioje istinska poniznost i ona je suprotna oholosti .On nije volio oholost i u mnoštvu svojih hadisa istakao njenu opasnost za čovjeka.: ”Na Sudnjem danu oholi će biti proživljeni kao zrno (trun), a poniženje će ih obavijati sa svih strana.” (Ahmed).